05 mar

Valjevske planine

Valjevske planine

Valjevskim planinama, ili tzv. „Valjevskom gredom“ označava se izduženi pojas brdsko-planinskog terena koji, kao izrazito orografska celina predstavlja prirodnu granicu prostiranja područja Severozapadne Srbije prema jugu.

Ovaj pojas pruža se na dužini od preko 50 km. Valjevske planine su izdužene u pravcu zapad-istok, dižući se sa površi od 600 m.

U sklopu Valjevskih planina su sledeće celine:


Planina Medvednik se nalazi nedaleko od Valjeva (35 km), u središtu planinskog venca koji vodi od Drine na zapadu, preko Gučeva, Boranje, Jagodnje i Sokolske planine, zatim Jablanika (1274 m), Povlena (1347 m) i Maljena (1104 m), a završava Suvoborom na istoku. Najviši vrh se nalazi na 1244 m nadmorske visine.

Uže područje Medvednika obuhvata površinu od 5 km² i skoro neprimetno, bez napora izvodi posetioca na vrh planine sa izvanrednim vidikom.

Medvednik privlači pre svega čistom, očuvanom prirodom, obiljem šuma sa dobrim prinosima ukusnih pečurki i livadama sa puno jagoda i lekovitog bilja.

Medvednik je krečnjačka planina, a sa hidrološke strane pripada slivu Drine. Gotovo celu planinu opasuje mala reka Zavojšnica, koja izvire na jugoistočnim obroncima između Medvednika i Jablanika, a uliva se u reku Ljuboviđu, i dalje teče ka severozapadu, obilazi masiv Orovičke planine i odatle teče ka jugozapadu prema Drini.

Severni obronci Medvednika su naseljeni. U podnožju se nalaze stara sela poput Rebelja, Suvodanja, Drenaića, Dragodola i druga.

Jedna od zanimljivosti je ta da se u selu Rebelj nalaze ostaci starog rudnika bakra. Tu je od antičkog vremena, pa sve do prošlog veka vađen bakar, a pominje se i zlato.

Na Medvedniku, tačnije u selu Rebelj, se nalaze planinarski dom Krušik, koji je izgrađen sredinom osamdesetih godina prošlog veka. U višekrevetnim sobama, može se smestiti pedesetak gostiju.

Istinski zaljubljenici u prirodu, ljubitelji avanture i pristalice aktivnog odmora, biće oduševljeni lepotama koje Medvednik pruža.


Jablanik je planina u zapadnoj Srbiji, u grupi Valjevskih planina. Nalazi se 30 km od Valjeva (na putu za Bajinu Baštu preko Debelog brda), na izvoru reke Jablanice. Najviši vrh se zove kao i planina i visok je 1275 m. Oko vrha ima dosta šume, ali je sam vrh pod livadom i ako je dobra vidljivost, pogled je vrlo lep. Pogled tada doseže do Avale, Kosmaja, Bukulje, itd. Od Medvednika sa zapada Jablanik je odvojen visokim prevojem Stolice, dok je prema jugoistoku od Povlena odvojen prevojem Debelo Brdo.

Izgrađen je pretežno od dijabaz-rožanaca, delom od serpentina, a najviši delovi građeni su od trijarskih krečnjaka. Godišnje prima 1800 mm padavina. Na travnim pašnjacima na visokim zaravnima sagrađene su pojate.

Pokriven je pretežno bukvom, a znatan deo čine livade sa niskom i gustom travom naročito na severnim i severnoistočnim padinama, gde je moguće locirati ski staze širine 100-250 m i dužine do 3-4 km sa raznovrsnim nagibima (za početnike i vrhunske smučare). Snega, debljine oko 1 m, ima od decembra do marta, a skijanje je moguće iznad 900 m nadmorske visine.


Povlen je planina u zapadnoj Srbiji koja se nalazi na tridesetak kilometara jugozapadno od Valjeva. Čine je više vrhova, od kojih su tri najvažnija: Mali Povlen (1347 m), Srednji Povlen (1301 m) i Veliki Povlen (1271 m). Pripada vencu valjevskih planina, koje su produžetak starovlaške visije i pružaju se zapadno od Valjeva ka ravnoj Mačvi.

Planine nisu mnogo visoke - najviša tačka lanca, Mali Povlen, dostiže do 1.347 m - ali su teško prohodne. Guste šume i duboki rečni kanjoni nevoljno propuštaju uzane i krivudave puteve koji vode do malih i pod šumom prikrivenih zaseoka. Kod kanjona Trešnjice pod Povlenom nastanio se beloglavi sup kojem je to, uz kanjon reke Uvac, jedini pouzdan azil na ovim prostorima.


Maljen je planina u Srbiji koja se nalazi južno od Valjeva. Pruža se pravcem istok-zapad u dužini od oko 25 km. Odlikuje se velikim šumama crnog, belog bora i jele itd. Poznata je po svojim livadama na kojima cveta narcis – najlepši planinski cvet. Na Maljenu se mogu naći i šumska jagoda, kupina, divlja malina i dr. Najviši vrhovi ove planine su: Kraljev sto - 1103 m, Crni vrh - 1098 m i Velika pleća - 1037 m.
Najveća atrakcija ove planine svakako je visoravan na kome je smeštan istoimeni turistički centar Divčibare na 980 m nadmorske visine, koji ujedno predstavlja i jednu od najpoznatijih vazdušnih banja Srbije. Zahvaljujući spoju morske, karpatske i panonske klime ovo područje pogoduje lečenju bolesti disajnih organa.
Divčibare su prekrivene prelepim livadama sa mnoštvom reka, potoka i kanjona sa strmim liticama. Između ostalih: Bukovska reka, Crna reka, Kozlica, Krčmarska reka, Crna Kamenica. Najinteresantnija je reka Manastirica koja pravi vrlo lep vodopad visok oko 20 m, meštani ga zovu Skakalo. Ovaj vodopad se zimi ponekad i zaledi pa kao takav služi kao vežbalište za alpiniste. Divčibare obuhvataju i četiri rezervata prirode: Crna reka, Čalački potok, Zabalac i Vražiji vir.
Na Divčibarama postoji više terena za različite vrste sportova: teniski, košarkaški, rukometni tereni, teren za mini golf a pored toga postoje i prostori za fitnes kao i veliki broj obeleženih šetačkih staza.
Od Divčibara se organizuje niz planinarskih tura a smeštaj se može potražiti u hotelima, privatnom smeštaju ili u planinarskom domu na Poljanama. Postoji 6 velikih staza koje vode do najviših vrhova na planini Maljen i do vidikovca.
Divčibare su i ski centar sa nekoliko ski staza. Najduža se nalazi na severnoj padini Crnog vrha i dužine je 850 m, sa dvosednom žičarom, kapaciteta 1200 skijaša na sat. Postoji i mnoštvo manjih staza koje su idealne za decu i skijaše početnike.


Magleš je planina udaljena 23 km južno od Valjeva. Nalazi se u vencu Valjevskih planina između Povlena i Maljena i pruža se pravcem zapad-istok u dužini od oko 4 km. Može se smatrati i istočnim delom, ogrankom, većeg i poznatijeg Povlena. Padine Magleša su neobično lepe sa naizmenično poređanim vrtačama i livadama, šumama i prekrasnim vidicima.


Na severozapadu, Valjevske planine se nastavljaju pojasom Podrinjskih planina, zatim se na zapadu preko Drine i planine Jelice povezuju sa ostalim planinama dinarskog sistema, dok su na istoku, izvorišnim kracima reke Ljig – odnosno Nakućanskom presedlinom odvojene od Rudnika. Unutrašnji, severni deo luka Valjevskih planina zatvara basen sliva Kolubare, a spoljašnji luk je u svom jugozapadnom delu eksponiran prema dolini Drine, i prema dolini Zapadne Morave – na jugu.

Valjevske planine posebno su bogate hidrografskim potencijalima (reke i potoci), biljnim i životinjskim svetom, uslovima za lov i ribolov, antropogenim turističkim vrednostima, pećinama, sakralnim spomenicima kulture, arheološkim nalazištima, prirodnim rezervatima. Na valjevskim planinama se održavaju orijentaciona takmičenja planinara, takmičenje smučara, sportski kampovi, branje lekovitog bilja.
Za planinare, speleologe, izviđače, posebno ističemo atraktivnost kanjona reke Trešnjice, Sušice, Gradca i Suvaje, Zavojšnice, Ljuboviđe, Crne i Bukovske reke i Crne Kamenice, prirodne rezervate na Medvedniku, Maljenu, Gradcu. Tu su i Petnička pećina, pećine u kanjonu reke Gradac …
Podno Valjevskih planina nalaze se manastiri: Ćelije, Lelić, Pustinja, Jovanja, Crkva Gračanica, crkva na Divčibarama.

05 mar

Klisura reke Gradac

Klisura reke Gradac

Klisura reke Gradac, nalazi se na teritoriji grada Valjeva, od koga je udaljena 1 km u pravcu juga.

Klisura je jedan je od najatraktivnijih prostora u ovom delu Srbije. Markantnih dimenzija, sa čestim vertikalnim odsecima i dinamičnom morfologijom, većim brojem podzemnih i površinskih oblika kraške erozije i brojnim meandrima spada u red najživopisnijih klisura u Srbiji.

Velike površine pod šumom na prostoru oko klisure, deo su njenog izvornog ambijenta, a čiste vode Gradca, njen najveći ukras. Posebnu draž ovom području daju i manje ambijentalne celine sa specifičnim i vrlo vrednim pejzažnim karakteristikama i staništa većeg broja retkih biljnih i životinjskih vrsta.

klisura-reke-gradac-02

U pretežno mešovotim listopadnim šumama ovog područja svoja staništa ima veliki broj ptica, kao što su na primer: zeba, mišar, jastreb, kokošar; mnoge vrste glodara: jež, puh orašar, šumski puh, veverica, riđa voluharica, a od lovne divljači: srna, divlja svinja, zec, lisica, kuna zlatica, kuna belica, prepelica, jarebica, kamenjarka. Poslednjih godina zabeleženo je i prisustvo veoma retke vrste sisara – vidre, za koju se pretpostavljalo da je iščezla sa ovih prostora. Prisustvo vidre ukazuje na bogat i raznovrstan živi svet u vodi. U reci živi 10 autohtonih i 1 introdukovana vrsta riba (potočna pastrmka, lipljan, klen…). Posebnu vrednost područja čini i hidrološki fenomen Gradačko vrelo.

Pored prirodnih lepota, ovo područje se odlikuje brojnim kulturnim spomenicima, koji svedoče o prisustvu čoveka na ovim prostorima od paleolita, preko rimskog perioda i srednjeg veka do danas.

O prošlim vremenima svedoče:

  • manastir Ćelije,
  • Lelićka vodenica,
  • Visoka pećina,
  • Kastrum,
  • ostaci srednjovekovnog utvrđenja u ataru sela Brangović…

dok brojni vidikovci danas omogućuju da se pogleda i dalje i šire, u okolinu klisure.

Zbog osobenih pejzažnih karakteristika i prirodnih retkosti i vrednosti, područje klisure reke Gradac zaštićeno je kao predeo izuzetnih odlika.

05 mar

Petnička pećina

Petnička pećina

Petnička pećina je jedna od najpoznatijih prirodnih znamenitosti Valjeva.

Nalazi se u selu Petnica na oko 7,5 km od Valjeva, na vrhu krečnjačke stene. Još od XVIII veka je predmet naučnih istraživanja.

U pećini i njenoj neposrednoj okolini pronađena su najstarija svedočanstva o životu ljudi u zapadnoj Srbiji. Pećina se sastoji od oko 600 m dugih kanala i brojnih odaja. Najniži nivo zove se Velika pećina zbog ogromnog trouglastog ulaza visine oko 15 m iz koga izvire reka Banja. Gornja tj. manja pećina je pak, većih dimenzija, a njena najprostranija odaja, koju takođe zovu i koncertna dvorana, ima prirodno osvetljenje koje potiče od dva otvora na tavanici. Tu je otkriveno ognjište, tragovi boravka čoveka od Neolita, ostaci faune iz ledenog doba, kosti pećinskog medveda, hijene, srndaća ali i vojnička oprema iz perioda Rimljana.

I pored velikog broja artefakata, ovo nalazište još uvek nije potpuno istraženo i stalni je predmet interesovanja programa arheologije u Istraživačkoj stanici.

05 mar

Taorska vrela

Taorska vrela

Najlepši izvori u valjevskom kraju su sigurno Taorska vrela, koja su početkom 80-ih godina kaptirana za potreba snabdevanja Kosjerića vodom.

Nalaze se u Donjem Taoru, nedaleko od puta za Makovište.

U podnožju krečnjačkog platoa, na jugoistočnom kraju sinklinalne doline, sa severne strane oivičenog okomitom liticom visine 5m, širine pri dnu 3m, iz pećinskog otvora izbija vrelo. Na relativno kratkom rastojanju preko nataloženih bigrenih naslaga stvoreni su brojni slapovi i vodopadi. U ovom predivnom prirodnom prostoru nekad je postojalo 12 vodenica. Kaptiranjem za potrebe kosjerićkog vodovoda i korišćenjem sige iz vrelskog potoka Taorska vrela su prilično izgubila na lepoti.

Danas voda veselo skakuće po bigranim stepenicama, kao u najboljim danima Taorskih vrela, ali samo krajem zime, kada se tope snegovi na Povlenu i okolnim planinama i kada vode ima u velikim količinama.